Povijest low FODMAP dijete

Odavno je poznato da mnogi kratkolančani ugljikohidrati mogu izazvati abdominalne simptome, slične onima kod pacijenata sa sindromom iritabilnog crijeva (IBS). Ove grupe ugljikohidrata nazvani su fermentabilni, oligosaharidi, disaharidi, monosaharidi i polioli (FODMAP). Tijekom posljednjih 12 godina intenzivno su proučavani mehanizmi djelovanja, sadržaj FODMAP-ova u hrani i učinkovitost dijete.

Odavno je poznato da mnogi kratkolančani ugljikohidrati mogu izazvati abdominalne simptome, slične onima kod pacijenata sa sindromom iritabilnog crijeva (IBS). Pretpostavlja se da se ograničavanje unosa svih kratkolančanih ugljikohidrata koji se ili sporo apsorbiraju ili ne probavljaju u tankom crijevu treba razmatrati zajedno jer svi imaju slične učinke na crijevo širenjem lumena. Ove grupe ugljikohidrata nazvani su fermentabilni, oligosaharidi, disaharidi, monosaharidi i polioli (FODMAP). Smanjivanjem njihovog unosa hranom, ublažavaju se abdominalni simptomi kod pacijenata s IBS-om i visceralnom preosjetljivošću (intenzivirana bol unutarnjih organa za probavu).

Tijekom posljednjih 12 godina intenzivno su proučavani mehanizmi djelovanja, sadržaj FODMAP-ova u hrani i učinkovitost dijete. U mnogim dijelovima svijeta dijeta s niskim sadržajem FODMAP-a (low FODMAP) sada se smatra najvažnijom terapijom za IBS.

Davno u prošlosti zabilježeno je da su ljudi povezivali određenu hranu s gastrointestinalnim simptomima kao što su između ostalog vjetrovi, proljev, trbušna nadutost i nelagoda. Prehrambeni "krivci" su uključivali mlijeko i mliječne proizvode, mahunarke, povrće, određeno voće i žitarice, posebno pšenicu i raž. Poznato je bilo da su veće količine takve hrane stvarale plinove. Zajednički nazivnik tim namirnicama nije bio poznat. 

Tijekom posljednjih pet desetljeća, napredak u znanosti i tehnologiji doveo je do toga da se hrana uspješno razložila na kemijske komponente te se samim tim došlo do spoznaje da nije vrsta namirnice krivac za određene simptome nego određena komponenta. 

To vrijedi za sve namirnice a ne samo za one koje spominjemo u IBS-u. Npr. najpoznatija alergija ili preosjetljivost danas je na pšenicu. Danas znamo da je gluten kao bjelančevina, kemijska komponenta pšenice, odgovorna za takav odgovor ljudskog tijela. 

Malapsorpcija ili nedovoljna apsorpcija hranjivih tvari, u ovom slučaju ugljikohidrata, prepoznata je kao uzrok proljeva, boli, nadutosti, a tek kasnije implicirana kao uzrok simptoma IBS-a. 

Rana izvješća o malapsorpciji ugljikohidrata bila su sljedeća:

• Laktoza: 1959. prvi put je prijavljena kongenitalna alaktazija (izuzetno rijedak genetički poremećaj u kojem se proizvodi malo ili nimalo enzima laktaze od rođenja a znamo da se bez enzima laktaze laktoza ne može razgraditi u monosaharide koji se apsorbiraju). Par godina kasnije sekundarna i razvojna alaktazija uzročno je povezana s proljevom kod odraslih. Dijete bez laktoze postale su prehrambena strategija za pacijente s IBS-om, ali to nije bio glavni utjecaj na simptome u cjelini.
• Fruktoza i sorbitol: 1983. godine djetetu s proljevom dokazano je pomoglo smanjenje fruktoze u prehrani (dokazni test je bio hidrogenski izdisajni test). Uslijedila su izvješća o dobrim rezultatima kod bolesnika s IBS-om primjenom dijete koja ograničava fruktozu i sorbitol.
• Oligosaharidi: Simptomatski odgovor na fruktooligosaharide koji su korišteni kao zaslađivači bio je objavljen 1987. Gastrointestinalni simptomi s galaktooligosaharidima (GOS) prijavljeni su 1990. kada su GOS definirani kao prebiotici.
• Polioli: Šećerni alkoholi poput manitola i ksilitola su se dugo koristili kao zaslađivači (u 1960-ima se počelo dokumentirati izazivanje abdominalnih simptoma zbog poliola).

U studiji iz 2006. godine ograničenje fruktoze i fruktana u prehrani za bolesnike s IBS-om i malapsorpcijom fruktoze ublažilo je crijevne simptome kod 76% pacijenata. Učinkovitost je potvrđena naknadnom studijom u kontroliranim uvjetima gdje su bolesnici sa dokazanom malapsorpcijom fruktoze podvrgnuti prehrani sa povišenom fruktozom i fruktanima. Ova studija je prva pružila uvjerljiviju potporu da smanjenje unosa fruktoze i fruktana poboljšava simptome. Nelogično je bilo da bi takva restrikcijska dijeta bila primjenjiva za sve pacijente s malapsorpcijom fruktoze, iz razloga jer su fruktani neprobavljivi kod svih ljudi. Pretpostavlja se da je razlog poboljšanja bio povezan s uobičajenim fiziološkim učinkom — rastezanjem crijevnog lumena proizvodnjom vode i/ili plinova.

Brzo se shvatilo da se i ostali kratkolančani ugljikohidrati spore apsorbiraju ili ne probavljaju u tankom crijevu zbog sličnih fizioloških učinka. Također se tvrdilo da je učinak veći ako su ograničeni zajedno.

Hipoteza od koje su znanstvenici krenuli je da bi široka ograničenja poboljšala sposobnost eliminacijske faze u prehrani te su se GOS, laktoza i polioli dodali ugljikohidratima koje treba ograničiti.

Bilo je potrebno stvaranje akronima za opisivanje ovih kratkolančanih ugljikohidrata jer nije postojao zajednički naziv. 

2004. znanstvenici sa Monash Sveučilišta u Australiji su se dogovorili oko termina Fermentable Oligosaharidi, disaharidi i monosaharidi i Polioli (“FODMAP”). Sljedeći izazov je bio plasirati izraz „low FODMAP“ dijeta u znanstvenu zajednicu. Smatralo se da je bitno razviti hipotezu za patogenezu Chronove bolesti (FODMAP hipoteza) što se objavilo u Alimentary Pharmacology i Therapeutics 2005. Kasnije je došlo do bitne prekretnice kad se definiralo da Chronova bolest pripada kategoriji upalnih bolesti crijeva te ni na koji način nema poveznicu sa Sindromom iritabilnih crijeva.

Intenzivna istraživanja uzela su u obzir:

• način djelovanja FODMAP-ova, 
• sveobuhvatnu analizu hrane,
• razvoj graničnih vrijednosti koje definiraju što je low FODMAP namirnica,
• alate za procjenu unosa FODMAP-a, posebno takozvani upitnik CNAQ (upitnik kompletne nutritivne procjene), 
• dokaz učinkovitosti low FODMAP dijete, 
• identifikaciju mogućih rizika na low FODMAP dijeti,
• apliciranje na stanja izvan kategorije IBS (kao što su upalne bolesti crijeva, funkcionalna dispepsija te učinkovitost kod male djece. 

Monash sveučilište se danas smatra pionirom „low FODMAP“ dijete i FODMAP protokola. Izdali su više stotina znanstvenih radova na navedene postavljene teze te napravili najveću bazu podataka o namirnicama i udjelima FODMAP u njima. 

Više je razloga široke primjene low FODMAP dijete: 

• Jednostavno je izvediva s dobro definiranim načinima djelovanja koji se lako razumiju, 
• principi prehrane su dobro strukturiran i jasno definirani,
• znanstveno je dokazana visoka učinkovitost. 

Danas je konzumacija hrane širom svijeta olakšana zbog dostupnosti informacija o sastavu hrane i načelima prehrane. 

Low FODMAP dijeta imala je brzi razvoj od pretvaranja naizgled različitih fizioloških učinaka u dobro strukturiran sveobuhvatni koncept kroz inovaciju i naporan rad tima istraživača, u početku na Sveučilištu Monash, a sada i diljem svijeta. 

Mi smo se pridružili Monash Sveučilištu te postali licencirani nutricionisti za sprovođenje „low FODMAP dijete“. 

https://www.monashfodmap.com/online-training/fodmap-dietitians-directory/ 

Literatura:

• Peter R Gibson: History of the low FODMAP diet, Journal of Gastroenterology and Hepatology 2017; 32 (Suppl. 1): 5–7