Rim je u Rimu a rimski kriteriji svugdje u svijetu

Rimski kriteriji su dijagnostička mjerila koja pomažu u prepoznavanju različitih gastrointestinalnih poremećaja, uključujući IBS. Danas su važeći Rimski kriteriji IV prema kojima se IBS dijeli u četiri podskupine na temelju njihovih dominantnih simptoma. Kako bi se olakšala ispravna procjena bolesnika, predložen je dijagnostički upitnik.

Prvi pokušaj klasifikacije IBS-a bio je poznat kao Manningovi kriteriji (1978) koji se sastoje od popisa pitanja koja liječnik može postaviti pacijentu. 

Prag za pozitivnu dijagnozu varira od dva do četiri Manningova kriterija: 

• pojava boli povezana s češćim pražnjenjem crijeva, 
• opuštenija stolica povezana s pojavom boli, 
• bol se ublažava odvajanjem stolice, 
• primjetna nadutost trbuha, 
• osjećaj nepotpune defekacije u više od 25% vremena,
• proljev sa sluzi više od 25% vremena. 

Manningovi kriteriji su se počeli preispitivati jer se došlo do zaključka da postoje različiti simptomi koji se ovim kriterijima ne mogu razlikovati te samim tim se ne može pružiti adekvatna zdravstvena skrb i liječenje pacijenata s IBS-om.

1984. Kruis je stavio naglasak na trajanje simptoma i predložio dvogodišnji nadzor nad simptomima. Istaknuta je potreba za razmatranjem znakova upozorenja (sad ih poznajemo kao „crvene zastavice“). Osim navedenog naglašavao je potrebu da se fizikalnim pregledom te osnovnim laboratorijskim pretragama isključi postojanje drugih bolesti. Vremenom se pokazalo da pretrage kao i sam pregled nisu potrebni a da je duljina trajanja nadzora simptoma predugačka. 

Danas zlatni standard u dijagnostici IBS-a čine Rimski kriteriji, prvi puta obrazloženi na Svjetskom kongresu gastroenterologa 1988. Objavljivanje Rimskih kriterija 1992. je povećalo svijest medicinske zajednice o funkcionalno gastrointestinalnim poremećajima.

Cilj je bila klasifikacija temeljena na simptomima, naglašavajući da pacijenti prijavljuju simptome unatoč nedostatku kemijskih, radioloških ili fizioloških abnormalnosti (1992. objavljeni Rim I kriteriji). Npr. trbušna nadutost, najčešći simptom kod pacijenata s IBS-om, nije se razlikovala od boli u trbuhu.

Revizija 1992. (Rim II) zahtijevala je da pacijent mora imati najmanje 12 tjedana abdominalne nelagode ili boli, koji ne moraju biti uzastopni. Bolesnici nisu bili kategorizirani u specifične podtipove na temelju navika crijeva.

Kriteriji Rim III uvedeni su 2006. godine, a najznačajnija promjena je bila klasifikacija IBS-a po podtipovima koji su se temeljili na konzistenciji stolice: 

• IBS-C (zatvor), 
• IBS-D (proljev), 
• IBS-M (mješoviti)
• IBS-U (neklasificirani). 

Značajna promjena bila je eliminacija simptoma nadutosti kao primarnog simptoma. Od objavljivanja Rimskih kriterija III, istraživanja na području IBS-a su porasla. Kreativno istraživačkim radom u temeljnim znanostima i kliničkim znanostima identificirane su nove etiologije IBS-a. Na tržište je uveden niz novih lijekova koji su se fokusirali na specifične podtipove IBS-a, djelomično temeljene na boljem razumijevanju temeljne patofiziologije.

Ovaj napredak u znanju, zajedno sa željom da se Rimski kriteriji učine klinički korisnijim,

rezultiralo je s nekoliko ključnih promjena rimskih kriterija kada je četvrta izmjena objavljena 2016.

Rim IV definirao je IBS kao funkcionalni poremećaj crijeva u kojem se ponavljaju bolovi u trbuhu, povezani s defekacijom ili promjenom crijevnih navika. Poremećene navike crijeva su tipično prisutni (tj. zatvor, proljev ili mješavina zatvora i proljeva), kao i simptomi nadutosti trbuha. Početak simptoma trebao bi se pojaviti najmanje 6 mjeseci prije postavljanja dijagnoze a simptomi bi trebali biti prisutni tijekom posljednja 3 mjeseca.

Prema Rimskim IV kriterijima za IBS značajna je ponavljajuća bol u trbuhu u prosjeku najmanje 1 dan tjedno u posljednja 3 mjeseca povezana s dva ili više od sljedećih kriterija:

• Povezano s defekacijom 
• Početak povezan s promjenom učestalosti stolice
• Početak povezan s promjena u obliku (izgledu) stolice

Prema Rimskim kriterijima IV IBS bolesnike treba podijeliti u četiri podskupine na temelju njihovih dominantnih simptoma. Kako bi se olakšala ispravna procjena bolesnika prema Rimskim IV kriterijima, predložen je dijagnostički upitnik prilagođen IBS-u. Kvalifikacija bolesnika u odgovarajuću podskupinu provodi se na temelju odgovora na pitanja o navikama pražnjenja crijeva, učestalosti i konzistenciji stolice.

Zbog Rimskih kriterija liječnicima je dostupno mnoštvo informacija o tome kako ih koristiti za dijagnosticiranje i liječenje pacijenata. Sa svakim ažuriranjem, Rimski kriteriji dodatno su precizirali kako se dijagnosticiraju IBS i drugi funkcionalni gastrointestinalni poremećaji (također poznati kao "poremećaji interakcije crijeva i mozga").

Kriteriji su od nekoliko redaka postali daleko nijansiraniji i detaljniji, što pomaže liječnicima u procjeni znakova i simptoma IBS-a.

Unatoč točnim dijagnostičkim kriterijima za IBS koje je izradila Rimska zaklada, konačna dijagnoza bolesti ostaje veliki izazov u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Budući da obično nema fizičkih znakova za definitivnu dijagnozu IBS-a, dijagnoza je često proces isključivanja drugih stanja. 

Literatura:

• Brian E. Lacy and Nihal K. Patel: Rome Criteria and a Diagnostic Approach to Irritable Bowel Syndrome(2017)
• Alexander C. Ford: Definitions and Classifications of Irritable Bowel Syndrome. Irritable Bowel Syndrome: Diagnosis and Clinical Management, First Edition. Edited by Anton Emmanuel and Eamonn M.M. Quigley. © 2013 John Wiley & Sons
• M. Włodarczyka et al.: Clinical diagnosis of irritable bowel syndrome: General overview and epidemiology. A Comprehensive Overview of Irritable Bowel Syndrome: Clinical and Basic Science Aspects. Edited by Jakub Ficha (2020)

Ne čekaj dok sve ne bude kako treba. Nikad neće sve biti savršeno. Uvijek će biti izazova, prepreka i manje savršenih uvjeta. Pa što? Počni sada. Sa svakim korakom bit ćeš sve jači i jači, vještiji i vještiji, sve pouzdaniji i uspješniji. - Mark Victor HANSEN