Što je IBS (iritabile bowel syndrome) ili SIC (sindrom iritabilnog crijeva)?

IBS je jedno od najčešćih stanja koje viđaju gastroenterolozi i liječnici primarne zdravstvene zaštite. Procjenjuje se da pogađa 7-15% svjetske populacije. Karakteriziraju ga bol u abdomenu, nadutost, grčevi i promijenjene navike crijeva te ima dubok učinak na kvalitetu života.

Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) je kronični funkcionalni gastrointestinalni poremećaj koji karakteriziraju bol u abdomenu, nadutost, grčevi i promijenjene navike crijeva (epizode proljeva i konstipacije).

IBS je jedno od najčešćih stanja koje viđaju gastroenterolozi i liječnici primarne zdravstvene zaštite, a povezano je s visokim medicinskim troškovima. Kronična i epizodična priroda stanja ima dubok učinak na kvalitetu života i dnevne aktivnosti.

Podaci o učestalosti IBS-a variraju među državama, a procjenjuje se da pogađa 7-15% svjetske populacije, iako su zabilježene stope veće od 20%.

Učestalost je 1,5 puta veća u žena a pogađa ljude svih dobnih skupina, i odrasle i djecu. 

IBS se pojavljuje u svim dobnim skupinama, uključujući djecu i osobe starije dobi. Međutim, 50% bolesnika kojima je dijagnosticiran IBS navodi pojavu prvih simptoma prije navršenih 35 godina, a prevalencija u osoba starijih od 50 godina je 25% niža u usporedbi s mlađima.

Oko 30% oboljelih redovito traži liječničku pomoć, a procjenjuje se da je u SAD-u 12% (na žalost podataka za RH nemamo) posjeta primarnoj zaštiti i između 30-50% posjeta gastroenterološkoj ambulanti vezano za IBS. Procjenjuje se da je izravni godišnji trošak dijagnosticiranja i liječenja IBS-a u Sjedinjenim Državama između 1,7 i 10 milijardi dolara, a neizravni troškovi u terminima izostanaka, izgubljenih radnih dana, invaliditeta će udvostručiti tu brojku.

Prema tri provedene epidemiološke studije, iako malo zastarjelih podataka (2002, 2008, 2011), pojavnost IBS-a u kontinentalnoj Hrvatskoj (Zagreb 28%, Bjelovarsko-bilogorska županija 26.52%, Osječko-baranjska županija 29.16%) viša je nego u drugim dijelovima svijeta.

Iako je IBS relativno često stanje, često se ne dijagnosticira. Nedovoljna dijagnoza IBS-a ponekad se opisuje kao 'efekt ledenog brijega', pri čemu ima više nedijagnosticiranih nego dijagnosticiranih slučajeva IBS-a.

Kvaliteta života oboljelih od IBS-a znatno je niža od kvalitete života zdrave populacije. Oboljeli mogu izbjegavati društvene događaje, kupovinu, objedovanje i duga putovanja. Spavanje, prehrana i odnosi s obitelji, prijateljima i seksualnim partnerima postaju problem. Radna sposobnost je umanjena i postotak izostanaka s posla je veća. 

Osim mjerljivih fizičkih poremećaja veliki problem predstavljaju i psihijatrijski poremećaji.

Pacijenti se obično žale na brojne tjelesne simptome te često idu od jednog doktora do drugog. Kod oboljelih, osim gastrointestinalnih, javljaju se i fibromialgija (bol u mišićima, ligamentima i tetivama) (49% bolesnika s fibromialgijom ima IBS), sindrom kroničnog umora (51%), kronična zdjelična bol (50%), i poremećaji temporomandibularnog zgloba (vilični zglob zadužen za žvakanje) (64%).

Kroz povijest…

Cijela priča kreće od davnih dana, U 19. stoljeću William Osler je opisao u mladih osoba s psihičkim smetnjama bolest tzv. mukozni kolitis karakteriziran pojavom sluzavih stolica. Oslerova teorija povezanosti psihičke sa somatskom komponentom prevladavala je gotovo jedno stoljeće, a od 1970-ih smatra se da je glavni uzrok muskularna komponenta te se bolest naziva spastički kolitis. Koncept sindroma iritabilnog crijeva prvi je uveo Brown 1950. godine u časopisu Rocky Mountain Medical Journal.

Danas zlatni standard u dijagnostici IBS-a čine Rimski kriteriji, prvi puta obrazloženi na Svjetskom kongresu gastroenterologa 1988. godine u Rimu

Zbog manjka objektivnih testova, dijagnoza IBS-a ostaje temeljena na simptomima.

Do sada su iskušani brojni načini liječenja koji uključuju dodatke prehrani s vlaknima, probiotike, antidepresive, psihoterapiju, promjene u prehrani, akupunkturu i laksative. 

Približno 60 % osoba koje pate od IBS-a vjeruju da određena hrana pogoršava njihove simptome, a istraživanja pokazuju da nesnošljivost i alergije na hranu mogu biti „okidač" za simptome IBS-a.

Za sad ne postoji jedan lijek koji bi bio pogodan za sve bolesnike ali su dostupne razne nefarmakološke i farmakološke metode liječenja.

Unazad nekoliko godina u dijetoterapiji liječenja IBS-a preporučuje se tzv. FODMAP prehrana koju odlikuje nizak sadržaj fermentabilnih oligo-, di- i monosaharida i poliola.

Važna i jedina znanstveno dokazana strategija u liječenju funkcionalnih gastrointestinalnih simptoma je izbjegavanje hrane sa visokim udjelom navedenih kratkolančanih ugljikohidrata.

Dijeta s niskim sadržajem FODMAP-a („low FODMAP“ dijete) sve se više predlaže za liječenje IBS-a. 

Brojne studije utvrdile su pozitivne učinke low FODMAP dijete kod određenih bolesnika s funkcionalnim poremećajem crijeva. Na taj način se znatno smanjila i primjena lijekova te posljedično troškovi vezani uz to.

Nikad nije prekasno da postanete ono što ste u stanju postati. - George ELLIOT

Literatura:

• Alexander C. Ford: Definitions and Classifications of Irritable Bowel Syndrome. Irritable Bowel Syndrome: Diagnosis and Clinical Management, First Edition. Edited by Anton Emmanuel and Eamonn M.M. Quigley. © 2013 John Wiley & Sons
• Jakub Fichna: Introduction to irritable bowel syndrome: General overview and epidemiology. A Comprehensive Overview of Irritable Bowel Syndrome: Clinical and Basic Science Aspects. Edited by Jakub Ficha (2020)
• Grubić et al.: IBS in Croatia, Coll. Antropol. 38 (2014) 2: p. 565–570
• Bilić A, Jurčić D, Mihanović M.: Funkcionalne gastrointestinalne bolesti: sindrom iritabilnog crijeva. Medicus. 2006;15:p. 63-71.